Slike velikih dimenzija predstavljaju neke probleme. Kako ih učvrstiti u kutevima; kako ih objesiti; koje staklo staviti; kako ih prevesti.
Spajanje kuteva
Jedan od problema sastoji se u spajanju okvira u kutevima.
Velika težina slike stvara popriličan pritisak u spojevima, koji dakle moraju biti posebno čvrsti.
Ako se za spajanje okvira koristi stroj, onda treba staviti više spojnica koje se, ukoliko je
potrebno, ispucavaju jedna na drugu.
Preporučljivo je također staviti ljepilo na oba kraja spoja.
Ako se radi o posebno tankom okviru ne bi bilo na odmet učvrstiti kuteve uz pomoć metalnih kutnika.
Kutnici se fiksiraju čavlićima ili, još bolje, vijcima. Poneki kutnici imaju i uzdignuće ispod
kojeg se može umetnuti vješalica. Dvije rupice koje se nalaze na uzdignuću moraju se potpuno
podudarati s onima na vješalici.
Staklo
Ukoliko je slika ogromna staklo mora biti deblje od običnog
stakla od 1,6/1,8 mm koje se koristi za normalne okvire; mora biti barem od dva ili
tri milimetara debljine.
Uokvirivaču se gotovo nikada ne isplati držati u radnji staklo ove debljine.
Znači da ga mora naručiti kod staklara.
Deblje staklo, ako s jedne strane rješava problem krhkosti, s druge strane nastaje novi
problem odnosno težine. Dakle, okvir mora biti čvršći da bi podnio tu težinu.
Jedno rješenje može biti upotreba plastičnog stakla. Na tržistu se nalaze razne vrste
sa raznim nazivima (crilex, polistiren, plexiglass) i različitim karakteristikama.
Međutim, zajednička im je osobina da su mnogo manje krhki od stakla i mnogo su lakši:
za slike ogromnih dimenzija mogu predstaviti veoma pogodnu alternativu za staklo.
Podsjetimo i na osnovne nedostatke plastičnog stakla: lako se stvaraju ogrebotine
i njegova cijena je prilično visoka.
Ako se staklo čisti kad se već nalazi unutar okvira,
treba paziti da se previše ne pritišće jer bi se moglo razbiti.
Da bi se ovaj rizik izbjegao može se stvoriti jedna potporna ploha za staklo uz pomoć
odrezaka kartona koji se mogu smjestiti u sredini okvira; staklo na taj način oslanja
na izbočeni dio okvira kao i na središnju potpornu plohu.
Pozadina Ako je okvir tanak Vješalice Kako zatvoriti sliku Problem prostora Cijena Prijevoz Najzabrinjavajuća stvar je vidjeti kako staklo okvira dolazi u dodir sa
drugim predmetima koji bi ga mogli razbiti prilikom prvog trzaja.
Stoga bi bilo poželjno pomoći kupcu staviti u auto slike ogromnih dimenzija,
i pri tom upozoriti da pripazi i prilikom iskrcaja. Kupac koji donosi uokviriti jednu smotanu sliku često
i ne vodi računa da će, nakon uokvirenja,
dimenzije biti sasvim drugačije: stoga si i ne stvara probleme kako će ju odvesti kući. Da bi se izbjegli nenadani problemi, koji bi mogli nastati u trenutku
isporuke, bilo bi dobro pitati kupca
da li je u stanju ponijeti gotovu sliku.
Kao pozadina ne može se koristiti obični sivi karton
jer se na tržistu ne nalazi u velikim dimenzijama.
U nekim se slučajevima mogu postaviti
dva kartona jedan do drugoga, ali se ne radi
o ukusnom rješenju; stoga treba pribjeći drugim materijalima.
U posljednje vrijeme postalo je moderno koristiti valoviti karton koji se lako
može naći i u dimenziji 100x140 cm (Rinaldin isporučuje također dimenziju 120x160 cm).
Valoviti je karton lagani i stoga za velike slike predstavlja dvostruku prednost:
lagano se reže i ne otežava previše sliku.
I listovi ekspandirajućeg stiropora presvučeni kartončićem s obje strane
(laminat, foam board itd.) su veoma prikladni namjeni iako su mnogo skluplji.
Na tržištu se mogu naći u raznim debljinama i dimenzijama.
Uokvirivač bi morao odgovoriti kupca od izbora pretankog okvira
za slike ogromnih dimenzija.
Postoji rizik da okvir ne podnese teret, ili da se staklo razbije.
Jedan od problema kod okvira ogromnih dimenzija, pogotovo ako se radi o tankom okviru,
sastoji se u riziku da staklo izađe iz svog sjedišta.
Ako se slika podigne prihvatajući ju za sredinu gornje stranice, okvir bi se mogao
iskriviti i kao posljedica toga staklo bi moglo izaći iz sjedišta okvira.
Da bi se ovaj nedostatak izbjegao treba dvije suprotne stranice, gornju i donju,
čvrsto spojiti uz pomoć žice koja se fiksira u sredini dviju stranica.
Postupak je jednostavan: na sredini svake od dviju stranica postaviti čavlić;
oko glave jednog od dva čavlića namotati žicu; zatim žicu nategnuti i namotati oko glave
drugog čavlića na suprotnoj stranici. Čavliće zabiti prije postavljanja slike u okvir,
inače bi udarci čekića mogli prodrmati i razbiti staklo. Na kraju čavliće dobro zabiti
tako da žica ispod njih ostane dobro prignječena (pripazeći na staklo....)
Sličan sistem sastoji se u fiksiranju plastične trake za omote umjesto žice.
Traku fiksirati uz pomoć spojnica koje se ispucavaju pištoljem za fiksiranje
(ručnim ili pneumatskim). Traka ne smije biti elastična. Budući da se traka fiksira
nakon montiranja slike, treba jako pripaziti da se staklo ne razbije.
Kod velikih slika potrebno je uvijek postaviti dvije vješalice
umjesto jedne. Trapezaste vješalice su najpogodnije jer omogućavaju vecu toleranciju u
izmjerivanju razdaljine između dva čavlica na zidu.
Postoje i vješalice koje su prikladne upravo za teške slike: posebno fiksne vješalice
i duge vješalice sa više rupa. Ove posljednje mogu zamijeniti metalne kutnike,
budući da se čavlići zabijaju na obje strane kuta.
Vješalice se fiksiraju prema krajevima stranice otprilike 5 cm od samog kraja.
Kad bi se vješalice nalazile bliže centru, kupac koji mora objesiti sliku naišao bi
na veće poteškoće. Eventualna razlika u visini između dva čavlica bila bi uočljivija
nakon vješanja slike. Osim toga, ako se dva čavlića ne postave prema krajevima stranice,
postoji veća mogućnost da se stranica pod težinom iskrivi, pogotovo ako se radi o tankom okviru.
Nikada nije preporučljivo staviti tri vješalice jer bi to zahtijevalo apsolutnu točnost
u izmjerivanju visine čavlića na zidu. Težina slike bi opteretila samo dva čavlića
koja su postavljena više.
Ogromne slike se odostraga ne zastićuju papirom ili kartončićem.
Ustvari na tržištu se ne može naći kartončić velikih dimenzija; a papir bi se sigurno razbio
prilikom prenošenja slike. Ono što se najviše preporučuje je postaviti gumirani papir,
koji se ovlažuje i prianja duž stražnjeg ruba tako da djelomično prekrije okvir i
djelomično pozadinu okvira. Samoljepljiva traka kao i samoljepljivi papir (masking tape)
se manje preporučuju jer u oba slučaja ljepilo se vremenom suši i traka se odljepljuje.
Da li smo u stanju uokviriti ogromne slike?
Nisu svi uokvirivači u stanju. Ako uokvirivač ima malu radnju ne može uokviriti slike
sa dimenzijama većim od njegovog radnog stola, odnosno ne isplati mu se, budući da su
problemi mnogi i tako se posao ispostavlja protuekonomičnim. U tim se slučajevima isplati
iskreno reći kupcu da nismo u stanju izvesti posao.
Mogli bismo ga uputiti kod nekog kolege s kojime smo prethodno uspostavili dogovor o suradnji.
Ili bismo mogli preuzeti rad kojeg ćemo odnijeti kod kolege koji je opskrbljeniji od nas
Za obračunavanje cijene slika velikih dimenzija ne mogu se primjeniti
ista pravila koja se primjenjuju za normalne slike.
Ogromne slike imaju veće proizvodne troškove zbog brojnih razloga.
Staklo mora biti deblje jer bi se inače lako razbilo: treba ga, dakle, posebno naručiti kod staklara.
Pozadina okvira često mora biti od posebnog materijala (šperploča, iverica itd.) i mora se također
posebno naručiti.
Postupci rada su duži jer okviru treba dati veću čvrstoću upotrebom žice i kutnika u kutevima;
koriste se posebne vješalice.
Sve su to extra troškovi o kojima treba voditi računa u trenutku obračunavanja cijene.
Ne oklijevajmo, dakle, zatražiti veću cijenu koja obuhvaća sve extra troškove.
Iskusni uokvirivači znaju da slike ogromnih dimenzija rijetko znače dobar posao.
Na kraju posla često uvidimo da razni problemi kojima smo se suočili nisu dovoljno kompenzirani.
U redosljedu vremena prijevoz je zadnji problem velikih slika,
ali ponekad najvažniji.
Kupac često nije u stanju prevesti sliku budući da ne ulazi u auto.
Ako raspolažemo kombijem ili većim autom sa prostornim prtljažnikom, možemo predložiti prijevoz slike do stana.
U ovim slučajevima poželjno bi bilo naplatiti prijevoz.
Vrijeme je novac i ne možemo dozvoliti da izgubimo pola sata samo da udovoljimo kupcu. Ukoliko smo u stanju
izvršiti prijevoz dajmo kupcu to na znanje izlaganjem natpisa u trgovini ili izlogu “Prijevoz do stana”.
Ne bi bilo na odmet dodati i našu tarifu, na primjer “Prijevoz u gradu € 20”.
Ako nismo u stanju pružiti uslugu, morat ćemo naći praktični i prikladni sistem za rješenje problema
(dogovor sa prijevoznikom, sa firmom koja unajmljuje kombi itd.)
U trenutku kad kupac nastoji veliku sliku ukrcati u auto treba pripaziti. Sigurno ste primijetili da kupci
nisu svjesni krhkosti okvira.
Često ih povlače po podu, ili ih oslanjaju ukošeno na jedan kut, ili ih stavljaju jedan na drugi bez da vode
računa o vješalici koja može oštetiti okvir koji se nalazi ispod.
