Spoj u kutevima je najdelikatniji dio na okviru. Ovdje iznosimo popis sistema spajanja koji se prvenstveno obraća početnicima.
Nakon što su dijelovi okvira odrezani potrebno ih je spojiti. Postoje različiti sistemi spajanja. Analizirat ćemo ih sve, počevši od onih koji ne zahtjevaju posebne sprave, prelazeći postepeno prema onima koji zahtjevaju veću mehanizaciju. Međutim, o sistemu za spajanje uz pomoć profesionalnih spajalica, imajući u vidu njegovu važnost, razmotrit ćemo posebno u jednom posebnom članku. Početni uokvirivač može se opredijeliti za jednostavnije sisteme, prikladne i za amatere. Kako se njegov obim posla bude povećavao, morat će se opredijeliti za profesionalnije sisteme.
Sistemi spajanja mogu se klasificirati na slijedeći način:
• Spajanje uz pomoć elastičnih gumica
• Spajanje uz pomoć sprave za stezanje okvira
• Spajanje uz pomoć kutnog pritezača
• Spajanje uz pomoć pipaca za umećivanje
• Spajanje uz pomoć spajalica
Spajanje elastičnim gumicama
Neophodno je da radni stol ima jedan uzdignuti rub, jedna vrsta potporne šipke visine otprilike 5 mm. Zaljepiti oba kraja svakog pojedinog dijela okvira. Nije potrebno nanijeti preveliku količinu ljepila; važno je da cijela površina reza bude prekrivena ljepilom. Može se upotrijebiti obično vinilsko ljepilo; ali je svakako bolje koristiti specifično ljepilo visoke prianjajuće snage. Treba napomenuti da se meka drva lakše ljepe jer ljepilo lakše prodire u šupljine drva. Malo pomalo kako se ljepe, sastavljati na radnom stolu četiri stranice okvira tako da poprime definitivni oblik okvira; jednu od dviju dužih stranica prisloniti na uzdignuti rub stola.
Na kraju staviti elastičnu gumicu oko četiri stranica okvira tako da se pod pritiskom gumice stisnu i spoje. Ovo je najdelikatnija faza i zahtijeva malo prakse. Pogledajmo detaljno. Nategnuti jednu stranu gumice (slika faza 1)
Faza 1
i prisloniti s vanjske strane duže stranice okvira, nasuprot stranice pored uzdignutog ruba (slika faza 2)
Faza 2
zatim natezati gumicu prema rubu stola duž dviju okomitih stranica okvira. Za vrijeme ove faze rukama treba nategnuti elastičnu gumicu (slika faza 3)
Faza 3
dok palac i kažiprst čvrsto podržavaju okvir tako da se pod pritiskom ne podigne. I na kraju gumicu postaviti oko posljednje stranice, odnosno one koja prislanja duž uzdignutog ruba stola (slika faza 4).
Faza 4
Da se izbjegne rizik da se stranice okvira pod pritiskom podignu, može se iznad duge stranice okvira postaviti neki teški predmet.
Zatim treba sačekati da se ljepilo osuči. Vrijeme može varirati od jednog do četiri sata: ovisi prvenstveno o temperaturi i o vrsti upotrebljenog ljepila. U ljeti sušenje je brže.
Međutim, ovaj sistem spajanja se ne može koristiti za sve vrste okvira. Najprikladniji su oni čiji oblik dozvoljava gumici da nađe sjedište za postavljanje. Dok nisu prikladni oni koji imaju zaobljeni vanjski rub ili ga uopće nemaju.
U osnovi postoje dvije vrste elastičnih gumica koje se koriste za ovaj sistem spajanja. Gumice od lateksa i gumice od kaučuka. Lateks gumice imaju veliku mogućnost natezanja (do 5 puta više naspram normalne dimenzije) ali su prilično skupe. Gumice od kaučuka su krutije, imaju manje mogućnosti natezanja (otprilike 2 puta više naspram dimenzije), a koštaju mnogo manje. Tko obično koristi ovaj sistem spajanja mora raspolagati većom količinom gumica tako da može spajati više okvira bez čekanja da se osuše one tek spojene. Mora također raspolagati raznim dimenzijama, prikladne za male i velike okvire. Ako treba spojiti veoma male okvire, a nemamo male gumice, može se veću gumicu presaviti dva puta. Nasuprot, ako treba spojiti velike okvire, a nemamo velike gumice, mogu se spojiti više malih gumica.
Fiksiranje čavlima ili spojnicama
Nakon spajanja okvira potrebno ga je učvrstiti čavlima ili spojnicama. Ustvari samo ljepilo nije dovoljno: vremenom se može osušiti i popustiti. Težina slike također može vremenom prouzrokovati popuštanje u kutevima. U slučaju popuštanja čavli podržavaju sliku iako kutevi teže otvaranju: da nema čavala, okvir bi se mogao iznenada otvoriti sa katastrofalnim posljedicama za staklo, uokvirenu sliku i eventualno za osobe koje se mogu naći u blizini (pomislite na slike ovješene iznad kreveta).
Slika 1 Slika 2 Slika 3 Slika 4
Čavli se mogu postaviti ručno s vanjske strane kuta. Za izvršenje ove radnje je gotovo neophodan jedan pritezač. Čavli moraju biti čim manje uočljivi i stoga se moraju umetnuti u udubljenom dijelu letvice. Naravno, dva čavlića za svaki kut daju veću stabilnost od jednog. Bilo bi logično da se svaki čavao zabije na dvije stranice koje formiraju kut (Slika 1). Poneki ukvirivač, međutim, tvrdi da su poželjnija dva čavla na istoj stranici jer ih je lakše umetnuti i jer je u slučaju potrebe lakše rastaviti okvir. Ali kako postaviti dva čavlića na istoj stranici okvira? Postoje tri alternativna rješenja:
1) Na dvije vodoravne stranice okvira budući da su manje uočljivi kad je slika ovješena. Ovo rješenje, međutim, daje manje stabilnosti s obzirom da težina slike i stakla pritišće prema dolje i dakle čavli teže popuštanju (slika 2).
2) Na dvije okomite stranice za veću stabilnost okvira, pogotovo ako je slika jako teška. Naravno, u ovom slučaju čavli su uočljiviji (slika 3).
3) Uvijek s iste strane bez razlike na okomitim kao i na vodoravnim stranicama. To znači da će na kraju na svakoj stranici biti po dva čavala. Ovo je rješenje najjednostavnije sa stajališta uokvirivača, jer ih jednostavno stavlja u smjeru kazaljke na satu ili obrnuto, po vlastitom izboru (slika 4).
Dužina i debljina čavala
ovisi o vrsti drva i dimenziji letvice. U svakom slučaju poželjnije je koristiti
tanke čavliće (1 mm) čelične, ne željezne. Naravno tanki čavlići pružaju manje stabilnosti
stoga ih je potrebno staviti više da se kompenzira.
Da se izbjegne savijanje čavla, može ga se prije stavljanja nauljiti
; dovoljno je uroniti vrh u jednu malu posudicu sa uljem ili vkrutim voskom ili parafinom.
Čekićem zabijati dok čavao ne stigne skoro do nivoa okvira.
Zatim, da se okvir ne ošteti, koristiti zabijač za zabijanje čavla ispod nivoa letvice.
Za veoma tanke okvire koji su obično od ramina, postoji rizik da se
letvica razbije; da bi se to izbjeglo bilo bi poželjnije prethodno izraditi rupu sa
bušilicom. Isto vrijedi kad se moraju spojiti gipsani okviri ili okviri
dekorirani sa ornamentalnim motivima od gipsa.
Ukoliko nemate veoma tanki vrh bušilice, može se koristiti čavlić bez glave.
Prije upotrebe bušilice poželjno je izraditi malu rupicu uz pomoć šiljka.
Time se izbjegava eventualno oštećenje vrha bušilice na površini okvira
pogotovo ako uokvirivač nema mirnu ruku.
Nakon umećivanja čavala potrebno ih je sakriti, retuširanjem odgovarajućim sredstvima.
Ukoliko se raspolaže pneumatskim pištoljem, čavli se mogu ispucati sa stražnje strane okvira umjesto sa strane. To rješava estetski problem skrivanja čavala i ušteđuje vrijeme za retuširanje. Čavli se moraju ispucavati u koso i iz različitih položaja tako da se ukrštavaju (bez dodirivanja) i stoga pružaju veću stabilnost okviru. Treba međutim uzeti u obzir da cijena dobrog pneumatskog pištolja plus cijena dobrog kutnog stezača nije mnogo manja od cijene spajalice; isplatilo bi se, dakle, umjesto nabave pritezača i pneumatskog pištolja nabaviti spajalicu, koja obavlja posao mnogo efikasnije, elegantnije i brže.
Spajanje uz pomoć sprave za stezanje okvira
Radi se o spravi koja se sastoji od trake koja obuhvaća četiri stranice okvira i mehanizma sa polugom koja nateže traku dok ne dostigne pritisak dovoljan za stegnuti i fiksirati sve četiri stranice okvira. Može se smatrati varijantom sistema sa elastičnim gumicama. I u ovom slučaju potrebno je četiri stranice okvira zaljepiti. Nakon ljepljenja treba ih fiksirati čavlima ili metalnim spojnicama.
Dvije slike prikazuju faze spajanja
sa spravom za stezanje okvira
Na tržištu se nalaze različite vrste sprava za stezanje okvira koje se međusobno razlikuju u nekim detaljima. Neke imaju traku od plastičnog materijala, druge od platnenih vlakana. druge pak od metala. Mehanizam namatanja može biti proizveden od metala ili plastičnog materijala, naravno sa razlikom u trajanju i otpornosti na trošenje. Sve sprave za stezanje imaju plastične kutnike koji zaštićuju kut okvira. Poneki imaju i šesterokutne i osmerokutne kutnike; poneki pak imaju patent koji dozvoljava promjenu stupnja kuta. Još jedna razlika sastoji se od ukupne dužine trake. Prosječna dužina varira od dva do pet metara.
Cijena sprave za natezanje okvira može mnogo varirati obzirom na osobine. Kreće se od minimalne cijene od 20 eura za jednostavnije modele do maksimalne od 80 eura za složenije modele. Nedostatak u upotrebi sprava za stezanje okvira sastoji se pogotovo u činjenici što ih treba imati više primjeraka. Ustvari, sprava ostaje zauzeta dok se ljepilo okvira potpuno ne osuši. Dakle, ovaj sistem koriste prvenstveno amateri koji ne moraju istovremeno izrađivati mnogo okvira.
Rinaldinova sprava za stezanje okvira (ozn. 754)