Znamo što su letvice od radike ali ne znamo gotovo ništa o “radici” i kako se proizvodi.
U jednom drugom smo članku objasnili što su furnirane letvice. Ovaj članak analizira određeni aspekt odnosno furnir izrađen sa radikom.
Za radiku smatra se drvena masa s nepravilnom strukturom koju karakteriziraju nepravilne pruge. Na stablu radika se najčešće nalazi u blizina korijena, ali može se formirati i na raznim dijelovima debla.
Ponekad radika pripada u potpunosti korijenu stabla i zbog toga sasvim prekrivena zemljom. To je slučaj sa vrijesom. Češće se, međutim, pojavljuje kao proširenje ili izraslina na deblu stabla, bilo u dnu kao i duž debla.
Vlakna radike nisu raspoređena u uzdužnom i paralelnom smjeru, već su spletena i zapletena.
Sa fiziološkog stajališta radika je nedostatak jer odstupa od normalnog sastava drva. Ustvari, ako je kompaktna, bež šupljina i ostataka kore, radika postaje veoma vriijedan materijal.
Vrste drva koje najčešće predstavljaju stvaranje radike su orah (vrlo dragocijene radike turskog i perzijskog oraha), brijest, javor, jasen, breza, crna topola i mnoge tropske vrste.
Od radike se mogu dobiti komadi prikladni za izradu fantastičnih predmeta, stolnih servisa, postolja, lula, i tako dalje.
Međutim, najvažnija upotreba je u izradi furnira od radike. Odnosno, s blokovima radike mogu se dobiti veoma tanki listovi furnira.
Debljina rezanih listova obično je 3/10 milimetra, ali može biti i samo 2/10 mm.
U prošlosti, za dobivanje listova furnira, blokovi radike su se pilili u veoma tanke slojeve. Međutim, s ovim sistemom bilo je puno otpada zbog debljine cirkularnog noža. U današnje vrijeme radika se reže radije sa jednom vrstom stroja za rezanje, odnosno istim sistemom kojime se reže pršut. Na taj način se mogu dobiti veoma tanke kriške bez ikakvog otpada drva.
“Kriške” radike nakon rezanja spremaju se u istom redosljedu u kojemu su izrezane. Zatim se prodaju zajedno za bolju upotrebu od strane kupca.
Furniranje datira još iz drevnog Egipta gdje se koristilo za dekoriranje namještaja i sarkofaga. Također u starom Rimu furniranje drva se na široko koristilo.
Na tržištu furnir radike se nalazi na ove načine:
• Neobrađeni furnir (raw veneers) bez ikakvog tretmana.
Mogu e koristiti s obje strane.
• Neobrađeni furnir spakiran u standardne dimenzije (laid up veneers).
Radi se o komadima raznih dimenzija međusobno spojeni da bi se dobili veći listovi i lakši za upotrebu.
• Furnir sa obloženim papirom (paper backed veneer).
CPomoću ovog sistema mogu se sastaviti mali komadi kako bi se dobio veći list, odnosno jedna vrsta kolaža. To olakšava furniranje zakrivljenih i nepravilnih površina.
• Furnir sa obloženim drvom (Wood on Wood, nazvan također 2-ply),
slično furniru sa obloženim papirom sa razlikom da je umjesto papira obložen sa drugim drvenim furnirom postavljen u drugom smjeru (kao na šperploči).
• Obnovljeni furnir (recon veneers),
koji se dobivaju prilično složenom tehnikom. Ovaj se način koristi malo, stoga nećemo dati deteljnije objašnjenje, već samo kao spoznaju da postoji.
Općenito, cijena furnira se obračunava na temelju dimenzije lista (odnosno po kvadratnom metru). Furnir rezan jedno te istom radnjom mora se prodati zajedno radi lakše upotrebe.
Proizvodnja furnira je prilično složena i skupa posebno što se tiče vremena obrade. Iz tog razloga se razvila više na područjima gdje su troškovi rada niži kao u Kini i Indiji.
Sa današnjom tehnologijom i na način kako se danas proizvodi umjetni furnir, veoma je teško razlikovati prirodni i umjetni furnir. Postoji mogućnost da vas prevare prilikom kupovine i da kupite umjetni furnir umjesto prirodnog furnira od radike. Da biste izbjegli prevare, morate provjeriti tri slijedeće karakteristike furnira: debljinu furnira, pruge, nabavnu cijenu.
Pogledajmo ukratko ove tri karakteristike:
• Debljina furnira
Debljina furnira je obično od 0,3 mm ili više.
Uzmimo, na primjer, prirodni furnir od tikovine: debljina mu se kreće od 0,3 mm do 0,4 mm. Ako naiđete na furnir od tikovine tanjeg od ovoga, radi se vjerojatno o furniru proizvedenom u Kina gdje je debljina vrlo ma (čak od 0,1 mm).
Što je furnir tanji, kraći je rok trajanja. Namještaj izrađen od pretankog furnira može se veoma lako oštetiti. Kvalitetni furnir je uvijek deblji i čvršći.
Prije tri godine omjer između indijskog i kineskog furnira bio je 50% - 50%. Međutim, trenutno 50% kineskih proizvoda se smanjio na 15% jer se sve više traže kvalitetni proizvodi. Dakle, potražnja indijskog furnira je dramatično porasla. Izvori su ograničeni, a potražnja za prirodnim furniroma se povećala.
• Pruge furnira
Drugi način provjere da li je furnir prirodan sastoji se u promatranju pruga.
Umjetni furnir ne prikazuje pruge koje se mogu definirati “originalne”. To radi toga jer je izrađen od drvenih strugotina, vlakana i slično koji se zatim drobe i prešaju pigmentima, kemijskim sredstvima, sredstvima za bojanje.
Prilično je teško razlikovati prirodni i umjetni furnir. Bilo bi poželjno osloniti se na pouzdane stručnjake za vrijeme kupovine.
• Cijena furnira
Ako vam nude dva slična lista furnira sa značajnom razlikom u cijeni, savjetujemo da se odlučite za skuplji furnir. Furnir od prirodne radike će biti uvijek skluplji od umjetnog furnira.
Furnir od radike koji se pretežno koristi za letvice za okvire obično se isporučuje u listovima od 3 metara dužine i 14 cm širine dobivenih kombiniranjem raznih komada furnira (kao kolaž). Ovi listovi se često isporučuju već zaljepljeni na drvenu ploču istih dimenzija listova, odnosno 3 metara dužine i 14 cm širine. Debljina ploča je obično 15 mm. Drvo koje se koristi kao baza može biti raznih vrsta: bor, jela itd.
Proizvođači letvica zatim uzdužno režu ploče da bi dobili oblik letvice u željenoj dimenziji.
Općenito je poželjno izraditi dvostruki oblik i zatim razdvojiti dvije letvice na kraju proizvodnje.
Treba napomenuti da sa ovim sistemom radika se postavlja samo na prednjoj strani letvice ali ne i na bočnoj. Ustvari bočna strana letvice od radike je gotovo uvijek crna.