Trikovi zanata

Kako postaviti vješalicu brzo
Sistem za veoma brzo postavljanje vješalice sastoji se u fiksiranju sa spojnicama ispucanim pneumatskim pištoljem. Nije potrebno centrirati rupice na vješalici.

Dovoljno je koristiti prilično čvrste i debele spojnice koje imaju snagu probiti lim vješalice.

Pokazati kutne uzorke na smotanoj štampi
Dovoljno je sa jedne strane radnog stola u trgovini fiksirati ploču od plastičnog stakla (polistiren, crilex itd.) tako da se sa strane na kojoj nije fiksirana može podignuti.

Smotanu štampu umetnuti ispod ploče tako da kad se ista spusti štampa ostane ravna. Sada se mogu isprobavati uzorci letvica i passepartouta; osim toga prednost ovog sistema je i u tome što se može dobiti dojam kako će slika izgledati na kraju rada budući da je već pokazujemo ispod stakla.

Natezanje papira iza slike
Ovaj je "trik" prilično poznat ali ćemo ga objasniti pogotovo zbog početnika.
Ukoliko se za zatvaranje slika na pozadini koristi papir, ovaj posljednji mora da ostane dobro nategnut zbog ljepšeg prezentiranja slike.

Iskorištavajući činjenicu da se ovlaživanjem papir rasprostranjuje, navlaži ga se spužvom i sačeka da se rasprostrani. Nakon toga se sa stražnje strane letvice nanosi ljepilo ( može biti bilo koje vinilsko ljepilo) i zatim se iznad postavlja papir. Sušenjem papir teži povlačenju i tako će kad se osuši ostati potpuno nategnut. Višak papira može se obrubiti nožićem.
Gotovo isti rezultat može se postići ovlaživanjem papira nakon što je već zaljepljen za pozadinu okvira.

Kako spremiti gotove okvire
Ovaj sistem spremanja posebno je prikladan onim uokvirivačima koji žele uvijek imati na raspolaganju okvire već spremne u najčešćim standardnim dimenzijama. Vješanjem manjih okvira unutar onih većih ušteđuje se u prostoru, a okviri su uvijek na mjestu. Još jedna prednost ovog sistema sastoji se u tome što se okviri ne uništavaju s obzirom da su ovješeni i međusobno se ne dodiruju. Ovaj sistem vrijedi bilo za široke okvire (za uljne slike) kao i za one tanje (za grafiku i štampe). Za tanke okvire dovoljno je koristiti kuke (koje se mogu naći u bilo kojoj željezariji) koje se postavljaju u perforirani pano.

Za deblje okvire treba izraditi posebni pano na kojemu se postavljaju aluminijski “L” nosači. Pano može biti obostrani, odnosno može se koristiti s obje strane.

Kada slika ostane zaljepljena za staklo
U određenim situacijama štampa može ostati zaljepljena za staklo. Može se odvojiti utjecajem topline. Staklo se može vodoravno položiti pored nekog izvora topline (na primjer radijator). Pod utjecajem topline tinta na štampi se rastapa pa se može veoma oprezno proslijediti odljepljivanjem štampe.
Međutim, bilo bi bolje slijediti slijedeći postupak. Položiti staklo na dva uzvišenja (na primjer dva komada drva) tako da štampa ostane visjeti ispod stakla. Zagrijati staklo (sa fenom za kosu ili upaljačem) sve dok se slika ne odljepi od stakla i padne na stol.
I fotografije se često zaljepe za staklo. Da bi se odljepile uroniti u vodu staklo sa fotografijom okrenutom prema gore. Nakon nekoliko sati fotografija će se sama odljepiti. Nakon toga fotografiju treba pustiti da se osuši. Paziti da se ne ogrebe dok se potpuno nije osušila.
 

Ogrebotina na staklu
Ogrebotina je manje primjetna ukoliko se nalazi s unutarnje strane stakla, pogotovo ako je u direktnom kontaktu sa slikom. Još se manje poznaje ukoliko se nalazi na mjestu gdje je slika raznolika budući da će se pobrkati sa sadržajem slike.

Okrnuti rub stakla
Kada staklena ploča ima okrnuti kut mora se umetnuti u okvir sa okrnjenim kutom prema dolje. Kad se slika ovjesi, staklo će se spustiti i oknuće će dakle ostati neprimjetno ispod okvira.

Kako zalijepiti puzzle
Laganim otklizavanjem staviti puzzle na komad kartona. Zatim ga pokriti drugim kartonom. Ovako dobiveni "sandwich" veoma oprezno okrenuti (bolje uz nečiju pomoć). Karton koji se sada nalazi s gornje strane odstraniti tako da se stražnja strana puzzla nalazi s gornje strane. Nanijeti ljepilo na odvojeni karton i položiti ga na stražnji dio puzzla. Ukoliko je karton prethodno već odrezan u dimenzijama puzzla treba paziti da sve četiri stranice kartona podudaraju sa stranicama puzzla. Ukoliko nije prethodno odrezan dovoljno je da podudaraju dvije stranice. Ostale dvije stranice odrezati nakon ljepljenja. Na kraju iznad svega staviti neki teret dok se puzzle potpuno ne osuši.

Kako spakirati slike
U trenutku isporuke sve uokvirene slike treba pokazati mušteriji. Stoga treba ispred mušterije otvoriti paket i, nakon što smo joj pokazali sliku, ponovno zatvoriti.
Da bi se ova radnja olakšala slijedite slijedeća uputstva.
Zatvoriti paket sa malim komadićem samoljepljive trake, inače se riskira da se prilikom otvaranja papir razbije. Osim toga, na taj način istovremeno i ušteđujemo.
Sliku treba zamotati tako da, kad se ponovno otvori, vidimo sliku a ne pozadinu okvira. Ukoliko se u paketu nalaze dvije slike staviti pozadinu sa pozadinom, tako da se trenjem ne oštete. U tom slučaju, u trenutku otvaranja paketa, samo jedna od dviju slika je vidljiva. Prvu sliku stavimo pored paketa, a drugu okrenimo ispred mušterije. Preporučljivo je ne staviti u isti paket više od dviju slika da se ne unište.

Brzo sušenje
Izložiti na sunce ili blizu izvora topline uljne slike da bi se ubrzalo sušenje boje nije potrebno. Odnosno treba učiniti upravo suprotno. Poželjnije je ostaviti uljnu sliku u svježu i dobro prozračenu prostoriju.

Izvode se portreti
Ukoliko neki slikar portretista želi vršiti propagandu u vašoj trgovini, recite mu da napravi portret neke poznate ličnosti tako da privuče pažnju kupaca. Pored portreta izložite natpis: “Slikar izrađuje portrete”.

Kako otvoriti pakete letvica
Za pakiranje letvica proizvođač, sa strojem za pakiranje, zamata snop letvica papirom s time da počinje s jednog kraja i završava na drugi prelazeći preko papira prilikom svakog zamotaja.
Za otpakiranje letvica uokvirivač mora ponoviti postupak ali u obrnutom smjeru. Odnosno mora započeti odmatanjem sa kraja gdje je proizvođač završio. Na taj način nema potrebe nakon svakog odmatanja odrezati papir, što je neophodno ukoliko se započinje odmatanjem sa drugog kraja. Još jedna sitna smicalica koja skraćuje vrijeme odmatanja postiže se odvijanjem papira u obrnutom smjeru od zavijanja. Na taj način se smanjuje pritisak zavijanja pa je dovoljno pustiti papir da klizne do drugog kraja.

Originalna fotokopija
Ponekad kupac traži da se vide prava strana i poleđina slike. Jedno od rješenja moglo bi biti uokviriti sliku između dva stakla. To međutim predstavlja neke probleme: prvi problem je to što sliku treba okrenuti da bi se vidjela poleđina. U nekim slučajevima najbolje rješenje postiže se fotokopiranjem poleđine i uokvirenjem prave strane i poleđine jednu do druge. Na taj način onaj tko gleda sliku istovremeno može vidjeti obje strane, iako jedna naravno nije originalna. Da bi upotrijebili ovaj postupak treba naravno imati pristanak mušterije. Ovo rješenje je preporučljivo pogotovo u slučaju gdje je poleđina (koja se fotokopira) u crno-bijeloj tehnici (stražnja strana štampe, ovjera, posveta, skice s olovkom ili kemijskom itd.). U ovim slučajevim fotokopija je ustvari identična originalu. Jedan natpis na passepartoutu (ili na pozadini okvira) trebao bi objašnjavati da se radi o fotokopiji, a da se original nalazi na poleđini slike.

Ne čekajte previše odlomiti staklo
Sjetite se da urez napravljen sa rezačem stakla teži "zarašćivanju" nakon nekoliko minuta. Stoga nemojte predugo čekati da ga odlomite nakon što ste ga urezali. Moglo bi se dogoditi da naiđete na poteškoće prilikom lomljenja ili da ga uopće ne uspijete odlomiti.

Standardizacija mjera
Kad bismo mogli izmijeniti mjere okvira pretvarajući ih u standardne mjere postigli bismo prilične uštede u vremenu i materijalu. Ako slika ima passepartout možemo igrati na širini passepartouta da bi dobili standardnu mjeru.
Na taj se način mogu unaprijed pripremiti staklene ploče već odrezane u standardnim mjerama koje se najviše upotrebljavaju kao što su 30x40, 35x50, 40x50, 50x70 cm itd. Rezanje u seriji je mnogo brže i praktički ne postoji škart odrezaka. Staklo se može nabaviti već u standardnim širinama koje omogućavaju najbolju upotrebu: 40, 50, 60, 70 cm itd. Kad nam staklene ploče stignu od dobavljača mogu se odmah serijski odrezati na osnovu preciznih rezačkih shema. Odrezane staklene ploče moraju se uredno složiti tako da se može lako doći do njih u trenutku upotrebe.
Ove već odrezane ploče mogu poslužiti i u slučaju da zatrebamo nešto manje mjere. Na primjer, ako zatrebamo staklo 30x39 cm poželjnije je skinuti jedan centimetar sa jedne staklene ploče od 30x40 cm nego odrezati sa cijele staklene ploče.
Na isti način se može pripremiti i sivi karton (ili drugi materijal za pozadinu okvira), a prednost je, kao i za staklo, prilična ušteda u vremenu i materijalu. Ovako odrezani karton može se složiti pored odrezanih staklenih ploča tako da u trenutku montiranja okvira možemo istovremeno uzeti staklo i karton.

Slike na staklu
Da li vam se ikad dogodilo da razbijete jednu sliku na staklu (npr. slike hrvatskih naivaca) koju vam je mušterija donijela za uokviriti? U tim slučajevima ne možete baš ništa učiniti. Možemo, međutim, spriječiti da se ponovi ubuduće. Kad vam donesu sliku na staklu pogledajte prije svega debljinu stakla. Što je staklo deblje manje su mogućnosti da se razbije. Pogledajte da li duž rubova postoje pukotine: znamo da će pukotine težiti napredovanju prema sredini slike. Morate naglasiti mušteriji da niste odgovorni ako se staklo razbije. To poprima veću važnost što je vrijednost slike veća.
U trenutku montiranja ne bi bilo loše prekriti staklene rubove sa papirnatom samoljepljivom trakom za maskiranje. To prvenstveno zbog toga da čavlići koje koristimo za fiksiranje stakla na okvir ne dođu u dodir sa staklom.

Nedostaci passepartouta
Najčešći nedostatak prilikom rezanja passepartouta je ukrštenje reza u uglovima. Dva su bitna uzroka:

Kod svake promjene debljine kartona kojeg režemo treba se sjetiti namjestiti dubinu noža kao i mjerne ljestvice.

Problemi prilikom spajanja okvira
Spojnice ne ulaze potpuno u drvo već djelomicno ostaju vani. Uzrok tome je pretvrdo drvo naspram pritiska zraka. Pritisak bi morao biti proporcionalan tvrdoći drva. Što je drvo tvrđe pritisak mora biti veći. Za drva obeche, ajous, samba dovoljan je pritisak od otprilike 4 atmosfere; za ramin pritisak mora biti otprilike od 6 atmosfera.
Spojnice se ne mogu staviti jedna na drugu već pobjegnu jedna pored druge
Podsjećamo da su spojnice oštrene samo sa jedne strane kao skalpeli. Može se dogoditi da druga spojnica ne uspije pogoditi točno bazu prve već sklizne pored nje. To se događa pogotovo kad se okvir pomakne nakon što smo stavili prvu spojnicu. Da bi se izbjegla ta neprilika treba paziti na dvije stvari. Prvo: treba jako paziti da se okvir prilikom stavljanja spojnica jedne na drugu ne pomakne. Drugo: po mogućnosti upotrebljavati spojnice koje su oštrene sa obje strane.
Spojnice ne ulaze okomito u drvo već su sklone savijanju. Uzroci mogu biti slijedeći: