Jedan uokvirivač je uspio pretvoriti ono što je prilično česti problem za uokvirivače, odnosno problem odrezaka letvica,
u originalnu ideju. Što učiniti od premalenih odrezaka letvica, oni odresci koji nisu dovoljni niti za izradu jednog okvira?
Da li ih baciti? Često je to najpraktičnije rješenje.
Luciano Garonzi, koji posjeduje uokvirivačku radnju u Veroni, imao je poprilično veliki broj odrezaka i nije znao kako da ih se riješi.
U jednom trenutku sinula mu je izvrsna ideja i stvorio je okvir tzv. “Harlekin”, sastavljen od odrezaka iste serije ali različitih boja.
Radi se o zabavnom, živahnom okviru, prikladnom za dječje sobe, vrtiće, škole kao i za jednu vedru i veselu
blagovaonu ili kuhinju.
Garonzi je nekoliko tako uokvirenih slika izložio u svojoj trgovini i dobio je neočekivanu reakciju. Kupci koji su vidjeli okvire
ostali su tako primamljeni da su zatražili izričito istu vrstu okvira za uokvirenje dječjih slika.
Međutim, uokvirivač je pored izloženih okvira izložio izuzetno nisku cijenu, odnosno “realizacijsku cijenu”,
da bi iskoristio odreske koji bi inače ostali neiskorišteni. Naravno, nije
mogao primijeniti istu cijenu kao i za okvire izrađene na specifičan zahtjev kupca, a s druge strane bilo bi
nezgodno reći kupcu da su “Harlekin” okviri izrađeni reciklažom odrezaka.
Luciano Garonzi je izvrsno rješio jedan problem ali se našao pred drugim, možda čak i
delikatnijim od prvog.
Moramo li iz toga izvući pouku? Pa dakle da. Ukoliko želite iskoristiti zamisao vašeg kolege i upotrijebiti vaše odreske izradom
Harlekin okvira, nemojte izložiti “realizacijske” cijene.